Sent Luis - Nju ne brinu njihovi crni nokti, uprljano lice i kosa puna vaši, već ih prije svega vidi kao djecu kojoj treba ljubav. Sindi Gečmen (45) je prije pet godina došla u dodir sa rumunskim Romima i to je promijenilo iz korijena. "Oni su mala prljava stvorenja. Toliko vaši nisam ranije vidjela – prljave ruke, prljavi nokti. Ukoliko imaju osam godina, oni imaju i osam godina prljave istorije iza sebe", otkrila je uz smijeh.
Ona se u njih zaljubila toliko da je napustila posao socijalne radnice u Sent Luisu, i svoj život posvetila djeci i neprofitnoj organizaciji 'Stepping stone missions'. "Kada sam napunila 40 godina bila mi je potrebna promjena u životu. Radila sam kao socijalna radnica 20 godina i pomislila sam 'Imam dobar život, što sad'", priznala je. Sada živi u Medžidiji, siromašnom gradu od 50.000 stanovnika koji je udaljen 24 km od Crnog mora. U njemu uglavnom žive Romi.
Ona radi u školi gdje ih uči čitanju, pisanju, nekim običnim stvarima i hrani djecu. Topla čokolada obraduje djecu koja obično piju čaj, a koji kod kuće imaju samo parče hleba namazano margarinom i džemom ili prekriveno salamom. "Ovo je mjesto gdje uvijek mogu doći, gdje znaju da ih voli Bog i da ih volim ja, bez obzira koliko su prljavi ili siromašni. Ja radim sa djecom koja su napustila školu. Oni žive u takvom siromaštvu da roditelji nemaju uslova da ih školuju. Oni dolaze iz siromašne, neobrazovane porodice, i zato smatraju da njihova djeca ne moraju da se školuju", istakla je Gečmenova.
Svakog dana ima dva program, gdje svrati i do 50-oro djece. U prvom dijelu dana uče da pišu, a na podne jedu. Ona ih uči kako da peru zube, kako da se kupaju i peru ruke. A zatim im čita i Bibliju. "Većina nikad nije držala olovku u rukama. Oni ne znaju kako da koriste makaze. Djeca koja sada imaju osam ili 10 godina nikada ranije nisu prala svoje zube", dodala je on. Kada je odlučila da će pomagati ostalima, ona je zatražila od svoje crkve da ode sa njima na misiju u Rumuniju.
"Iako se misija završila posle tri sedmice ja sam ostala u tuđini. To je promijenilo moj život. Nije mi bilo dovoljno da se vratim u SAD i šaljem novac, morala sam da se vratim nakon što sam vidjela uslove u kojima ta djeca žive. To je božije djelo. Ja volim, volim, volim ovu djecu".
Ona se vratila u SAD kako bi dala otkaz, a zatim se vratila misionarskom poslu. Od tada je posjetila Gvatemalu, Kostariku, Jordan i Rumuniju. Ali rumunska djeca imaju specijalno mjesto u njenom srcu. Ona trenutno uči jezik i radi uprkos kulturnim i klasnim razlikama.
"Ponekad Vam je potrebna samo mudrost. To što ste nekom djetetu dali danas kapu i šal ne znači da to morate uraditi i sjutra. Ovdje je riječ samo o preživljavanju. Ukoliko imaju danas hrane onda je to dobar dan. Onda će brinuti za dan koji dolazi", istakla je Gečmenova. Ekstremno siromaštvo umije natjerati roditelje da spaljuju odjecu kako bih utoplili dom koji je sagrađen od loših cigala, na prljavom podu. Djeca provode dane na otpadima kako bi pronašli ostatke hrane.
"Djeca su u otpadu, oni su uslovno rečeno domaćini kuće – donose hleb. Znam porodicu čija trogodišnja beba ostaje u koferu dok njene sestre i braća traže hranu. Oni ne gladuju, samo su neuhranjeni i to je njihov život. Ja se nadam da ću uspjeti da bar jedno dijete školujem i dam na pravi put, i to će biti moj uspjeh", dodala je ona. Ona je pokrenula NVO 'Stepping Stone Mission', koja nudi božiju ljubav a nije povezana sa samo jednom crkvom.
"Nisam željela postaviti granice. Nije bitno koje ste vjere, bitno je da dijelite božiju ljubav. Bilo je manjih problema sa lokalnim crkvama, a ja sam tražila slobodu. Ja sam samo željela da učim djecu o Isusu i pomognem im".
Ona na programu radi sa misionarima lokalne baptističe crkve.
"Mi imamo super odnose sa njihovim porodicama i posjećujemo ih jednom sedmično. Oni su sretni što im hranim djecu. Moj cilj nije da pokrenem neki milionski program koji ne može biti održiv u ovom mjestu, već im omogućava da žive u mjestu u kome žive, da rade ono što vole. Ne želim da program zavisi od mene, već od Boga – kako bi se nastavio i kad nisam tu". Ukoliko ne radi sa djecom, Gečmenovu možete pronaći u lokalnoj bolnici.
"Mnogo žena ima djecu, a zatim ih napuste u bolnici. Mi posjećujemo djecu u bolnicama, donosimo pelene, držimo bebe i molimo se za njih, nadajući se da će dobiti dobru porodicu". U Medžidiji nema američkih mislionara, tako da Gečmenova zna biti i nostalgučna. "Ponekad je teško. Dani su dugi i teški, i svakog dana se suočavamo sa mnoštvom problema i izazova. Teško je kada nemate nikog svog, sa kim možete podijeliti probleme. Zato ja o tome često pišem na svom blogu", iskrena je ona. Nedavno je posjetila svoju porodicu na srednjem istoku.
"Ljudi su donirali rukavice, kape, šalove, donje rublje i čarape za djecu u Rumuniji. Vraćam se sa pet kofera. To je lični rekord", kazala je ona. Njena želja je bila da sakupi dovoljno novca kako bi za 100 romskih porodica organizovala božićni ručak. Ona smatra da svaki ručak košta 20 dolara po porodici. Ona prima donacije putem svoje web-prezentacije, ali većinu novca donira sama. "Uvijek me donacije iznenade. Ne znate oćete li dobiti 300 ili 1.000 dolara. Ali Bog ispunjav sve moje potrebe", tvrdi američka misionarka.
Kako bi nastavila posao, rumunske vlasti su joj dale radnu vizu na pet godina. Ona će to vrijeme posvetiti radu u školu i bolnici i novom projektu – gradnje centra za rehabilitaciju. Deset hiljada dolara vrijedan program bi trebao da omogući osnivanje skloništa za djecu sa ulice, gdje će pronaći topao obrok, toplu vodu, Bibliju i program opismenjavanja. Tu će otvoriti i mali kafić sa internet konekcijom i možda hostel, kako bi održala program. "Bog me uputio ka Rumuniji. Mogu pomoći i u Americi, ali moj zadatak je da budem tamo za sada. Vidim sebe u misionarskom radu do kraja života", zaključila je Gečmenova.
Izvor: www.bnd.com
Amerikanka iz Sent Luisa Život posvetila Romima
