Drustveni polozaj Roma i Egipcana, osim siromastva, otezava i diskriminacija - Predrasude koče prijateljstva

Podgorica – Položaj mladim Romima u Crnoj Gori danas ne otežava samo ekonomska situacija i činjenica da žive ispod linije siromaštva. Ono što ponekad mnogo teže pada, čak i od siromaštva su diskriminacija i predrasude kojima su svakodnevno izloženi. A ima ih na svakom koraku…

Želeći da samo budu prihvaćeni kao svi ostali članovi društvene zajednice, mladi Romi danas u Crnoj Gori imaju šansu veću nego ikad da se integrišu, školuju, zaposle. Međutim, najveću prepreku u tome predstavlja odnos okoline prema njima. Prekoran pogled, odbacivanje i otvorena poruka da sa njima ne žele uspostavljanje nikakvog kontakta, a kamo li prijateljskog odnosa, umanjuju svaki njihov trud da promijene svoj život i navike.

Naročito je mladim Romima danas teško uspostaviti prijateljski odnos sa neromskom populacijom, jer su predrasude itekako izražene. Stoga i ne čudi činjenica, koja bi trebalo da zabrinjava, što mladi Romi nemaju mnogo prijatelja među neromima.

Na zakazani intervju Serđan Baftijari, koji je u Crnu Goru izbjegao sa Kosova, stigao je u dogovoreno vrijeme. Uvjeren da predrasude generalno postoje, kaže da za to nije kriva ova generacija, već generacije ljudi prije njih.
''Svi smo puni stereotipa i predrasuda. Mi mislimo da su Crnogorci lijeni, a Bosanci glupi, ali to ne znači da je stvarno tako. Suština je da ljudi ne mogu da misle tako dok se ne upoznaju međusobno'', kaže Serđo.


Ističući kako je nekoliko godina angažovan u jednoj NVO kao volonter, kaže da nikada nije imao predrasude zbog kojih ne bi pričao sa ljudima koji nijesu Romi, te da generalno nije imao problema sa okolinom, iako je bio jedini Rom kada se upisivao u srednju školu.
''Tada mi je jedna gospođa koja me upisivala rekla da neću izdržati ni do prvog tromjesječja, na šta sam ja odgovorio kako može da bude sigurna u to. I na kraju prođem vrlo dobrim uspjehom, pređem oba razreda, a sad sam u trećem razredu Trgovinske škole, jer sam krenuo 1999. godine i kasnio sa školom zbog jezika'', priča Serđo.

Uvjeren da do sada nije doživio da ga neko ko nije Rom gleda sa visine, kaže da predrasudu nije osjetio čak ni od strane profesora, ograđujući se da one možda ipak postoje.
''Ali da je tako osjetio bih to po ocjenjivanju. Realni su, čak su neki imali u vidu da mi ovo nije maternji jezik i zato su bili popustljiviji'', kaže on.

A da predrasuda prema mladim Romima ipak postoje potvrđuju iskustva njegovih drugara iz osnovne škole, koje su drugi ljudi često nazivali i pogrdnim imenima. Problema, ističe, nije imao ni prilikom sticanja novih poznanstava. Što se tiče izlazaka, ne zna da u Podgorici postoje zasebna mjesta na kojima izlaze samo mladi Romi, što je dobro.
'' Mislim da je dobro što ne postoje posebna mjesta gdje se okupljaju samo Romi. Ne bi trebalo izdvajati ljude u geta, koja je suština da oni stvaraju neki poseban svijet . Izlazim normalno sa drugovima u kafić. Bilo je slučajeva gdje moje prijatelje Rome nijesu pustili, ali smo mi iz NVO u kojoj volontiram otišli tamo da vidimo šta je problem. Šef se izvinio zbog neprijatnosti i kaznio konobara koji je tako postupio prema Romima'', kaže Serđo.

Napominjući da mladi ljudi imaju predrasude prema Romima, jer ih tako roditelji vaspitaju, Serđu se ne dopada što se djeci još od malena, kad nešto loše urade, kaže: ''Pih, vidi Ciganina''.
''A ja nisam Cigan, a kad ti neko kaže da si Cigan to je onda kršenje ljudskih prava, neko ti odmah krši nacionalni identitet. Tako onda djeca kad porastu smatraju da su Romi dno, pa ne znam kako roditelji tako mogu da vaspitavaju svoju djecu. Imaju li oni svijesti šta rade'', pita se Serđo.

Sada, kaže, živi u Njemačkoj kući koju je na Koniku sagradio HELP, a prije toga je živio u neuslovnim barakama na kampu. Tamo mu nijesu dolazili prijatelji, ali se sada sa njima kod kuće druži, koliko mu dozvoljava vrijeme. Smatrajući i da bi trebalo raditi na integraciji romske populacije, Serđo kaže da njegovi prijatelji neromske populacije nemaju problem da dođu kod njega. Volio bi, kaže, da u Crnoj Gori Romi imaju status kakav je u inostranstvu.

''Imam rođake u inostranstvu i kod njih je to pitanje mnogo bolje riješeno, jer država brine o njima, tamo imaju pravo na obrazovanje, na rad, ne kopaju po kantama. Tamo imaju sva prava, a mi samo na obrazovanje. Djeca romska krenu u školu, a kad prekinu niko o tome ne brine, ono kao: 'Ma pusti, to su Romi'. A šta bi bilo da su to Srbi, Crnogorci...odmah bi pozvali roditelje, a kad su Romi stvari su drugačije i to više nisu predrasude, već diskriminacija'', uvjeren je Serđo.

Dešavaju se određeni pomaci

Izvršni direktor Fondacije za stipendiranje Roma Andrija Đukanović kazao je za ''Evropski reporter'' da život mladih Roma i Egipćana u Crnoj Gori karakterišu ''svi oni problemni koji su uopšte prisutni u ovim zajednicama''. On ističe kako je, u odnosu na brojnost pripadnika tih grupa, broj djece koja pohađaju školu nizak.
''Mladi iz ovih zajednica podložniji su napuštanju škole uslijed nedovoljne podrške roditelja, društva, teškog materijalnog statusa i svega onoga što prati njihov položaj. Mladi Romi i Egipćani su u većini slučajeva suočeni sa dvostrukim preprekama. U samoj porodici i okruženju ne postoji podsticajna atmosfera za njihovo značajnije uključivanje u društvo. Takođe, ni opšta situacija u društvu ne daje puno izgleda za popravljanjem stanja'', naglašava Đukanović.

Napominjući kako obrazovanje nije na pravi način shvaćeno od strane porodica iz kojih mladi Romi dolaze, on smatra da promjene neće doći lako i brzo, ali da vrijeme pokazuje da se ipak dešavaju određeni pomaci. Visok je i stepen diskriminacije u društvu prema Romima i Egipćanima. Gdinama gajeni stereotipi i predrasude, kazao je Đukanović, snažno djeluju na odnos većinske zajednice prema tim ljudima.
''Ovi negativni stavovi još uvijek postoje i to potvrđuju mnoga istraživanja društvenog života kod nas. Ukupan broj lica koja su zapošljena, a dolaze iz ovih zajednica je veoma mali. Zaposlenje se najčešće pronalazi u komunalnim službama. U velikom broju slučajeva tamo završe svi bez obzira na stepen zavšene škole. To je izuzetno obeshrabrujuća činjenica sa kojom se ovi mladi ljudi susrijeću, smatra Đukanović.

Ljudi pogrešno misle da su Romi loši

Sa predrasudama u crnogorskom društvu suočava se i devetnaestogodišnji Fitim Pajazitaj, izbjeglica sa Kosmeta, koji kaže da u Trgovinskoj školi koju pohađa ima svoj krug prijatelja, sa kojim je stalno u kontaktu. Ne skrivajući zadovoljstvo što ga često zovu telefonom, Fitim kaže da redovno izlaze i u grad.

''Posjećujemo se, idem ja kod njih, oni dolaze kod mene i svi me smatraju kao da sam njihove vjere, a ne RAE populacije. Međutim, predrasude ipak postoje. Ljudi misle da su Romi loši, sve dok nas malo bolje ne upoznaju'', priča Fitim.

To je osjetio i kada je prvi put došao u odjeljenje Trgovinske škole, kada su ga ljudi čudno gledali, što je učinilo da se automatski osjeti kao da je drugačiji.
''Kao da sam pao sa Marsa, osjećao sam se potpuno usamljeno, ali je bilo ljudi koji su me zvali da idem sa njima i nijesu dozvoljavali da sam sam, da me isključuju iz društva i da budem diskriminisan. Čak su mi oni dali snagu da nastavim školovanje do kraja, jer ne bih nastavio da sam tamo tako jedini, da me svi gledaju, ali bio sam uporan'', kaže Fitim.

Svoje prijateljstvo sa drugarima iz škole njeguje i tako što ih poziva na svoju slavu za Bajram i Ramazan. Dolaze mu, kaže, prijatelji koji su Pravoslavci, a ide i on kod njih, što, ističe, nije nikakav problem.
''Kad izađem sa prijateljima u kafić osjećam da me ljudi gledaju što se družim sa drugima, čudno im je to. Ali će shvatiti oni vremenom da RAE populacija nje takva kako ljudi misle. Trebalo bi raditi na poboljšavanju tog odnosa'', smatra Fitim, koji je i, među svojim drugarim, poznat po brejk densu.

Ovaj ljubitelj Majkl Džeksona pohvalio se i da je učestvovao u novom serijalu emisije ''Ja imam talenat'', na kojem je njegova grupa prošla sa tri DA, a očekuje poziv da uskoro opet ode za Beograd. To mu, kaže, daje nadu da vrijeme predrasuda možda postaje prošlost za RAE populaciju.

Uvijek pitaju za nacionalnost i vjeroispovijest

Iako je rođena u Crnoj Gori, šesnaestogodišnja Vanesa Gaši sa Konika, kaže da diskriminacija i predrasude postoje. Bez obzira na to što se čitav život druži sa Romima i mladim ljudima koji nijesu po nacionalnosti Romi, kaže da je svi uvijek prvo pitaju šta je po nacionalnosti i vjeroispovijesti.
''Kažem da sam Romkinja muslimanka, pitaju još što ih zanima i nema nikad problema da se družimo. Druže se i oni sa mnom potpuno normalno i nemaju otpor prema meni. Ali mislim da uopšte nije bitno za druženje je li neko Rom ili nije. Ipak, postoji diskriminacija kod nas, jer ima primjera da mladi ljudi ne žele da se druže sa Romima, rugaju im se, podsmijavaju'', kaže Vanesa.

Kao razlog što ih mladi ljudi neromske populacije ismijavaju i zašto ne žele da se druže sa njima, ona navodi to što ''vjerovatno misle da su Romi manje vrijedni''.
''Izlazim sa drugaricama iz odjeljenja po gradu, kafićima i diskotekama i nikad nijesam imala nekih neprijatnosti, a bilo je mješovito društvo. Učim u Hemijskoj školi i osim mene u odjeljenju ima još jedna Romkinja. Osnovnu sam učila na Koniku, gdje je bilo dosta Roma, pa je bilo mnogo lakše. Država bi trebalo nešto da preduzme da se smanji diskriminacija prema mladim Romima, kroz edukativne kampanje, jer smo i mi mladi Romi članovi ovog društva'', poručuje Vanesa.

Ona se nada i da ni u budućnosti neće imati sa ljudima problema zato što je Romkinja, ali, kako ističe, sve je moguće.
''Možda baš to može da utiče na zaposlenje, jer su Romi uglavnom nepismeni, a postoji i mišljenje da smo mi manje vrijedni i da ne možemo da izvršavamo svoje radne obaveze'', zaključuje Vanesa.

Teško i u zemljama regiona

Ističući da mladi Romi žive uglavnom na periferijama gradova u veoma teškim uslovima, Đukanović navodi da ih siromaštvo značajno ograničava u nastojanjima da učestvuju u drušvenom životu.

''Mnogi od njih nikada ne posjećuju muzičke, sportske ili kulturne manifestacije u gradu. Najčešće borave u svojim naseljima gdje na određene načine zadovoljavaju svoje potrebe za društvenim životom. I u takvim uslovima ima pozitivnih primjera da se mladi Romi i Egipćani ozbiljno bave sportom, da sadržajno provode slobodno vrijeme. Naravno, potrebna je dodatna podrška da se sve to isprati na pravi način. Materijalni položaj često orijentiše ljude na puko obezbjeđivanje egzistencije i tada sve ostale stvari padaju u drugi plan'', rekao je Đukanović.

On ističe i da žvot mladih Roma i Egipćana i u drugim državama regiona dijeli sudbinu stanja u kakvom se nalaze društva u cjelini, te da su slični problemi kod mladih iz te populacije karakteristični za sve države okruženja.

''Međutim, u nekim evropskim zemljama Romi i Egipćani su potpuno uključeni i ne predstavljaju građane drugog reda. Naravno, ukupan razvitak kako ekonomski tako i kulturni i demokratski generiše i položaj manjina u društvu'', smatra on.
Đukanović kaže kako se ipak mora istaći da se u poslednjih nekoliko godina puno uradilo na polju inkluzije Roma i Egipćana, te da sve više mladih ljudi završva škole i fakultete gradeći tako sebi i svojoj zajednici povoljniji položaj u društvu.

Autor je novinar ND''Vijesti'' i saradnik Evropskog reportera